POVIJEST ŽUPE

Franjevci su u Docu u turskom periodu vodili pučku školu već od postanka župe, odnosno u Travniku od 1847. Od god. 1872, kada su došle u Dolac, pučku su školu otvorile i sestre milosrdnice, najprije samo za djevojčice, a uskoro potom i za dječake. Iste su godine franjevci osnovali sirotište i povjerili ga sestrama, a sami su se brinuli za troškove izdržavanja. Sestre su u svojoj prosvjetnoj i karitativnoj misiji djelovale u Docu sve do 1949. godine, kada su pod prisilom morale napustiti to mjesto.
Franjevci u Docu bili su organizatori i osnivači Čitaonice u listopadu 1899, a nakon osnutka Tamburaškog zbora, i u izgradnji Hrvatskog doma 1901-02. godine. Crkva u to vrijeme ima harmonij i orgulje (10 registara), koje su postavljene 1906. godine, ali su izgrađene ranije. U novije su vrijeme temeljito obnovljene, a potom u zadnjem ratu sasvim uništene.
U vrijeme osnutka župe u Docu nije bilo crkve. Bogoslužje se obavljalo na otvorenom, a kasnije u skromnoj kapelici. Početkom pedesetih godina 19. st. franjevci su dobili dopuštenje za gradnju crkve u Docu. Kamen temeljac dolačke crkve (33,30×18,40 m) postavljen je već u rujnu 1853. god. Pod vodstvom graditelja Ivana Drinovca crkva je, osim zvonika, dovršena 1854. god.

Na Malu Gospu, 8.rujna 1853. blagoslovljen kamen temeljac za dašnju crkvu. Sagrađena je sljedeće godine 1854. Crkva je posvećena Velikoj Gospi i spada u najstarije crkve u Bosni sazidane tvrdim materijalom.
U dolačku crkvu su uskoro s raznih strana pristigli darovani inventarski predmeti: Liječnik iz Bologne Bodecki darovao je sliku Uznesenje Marijino, fra Ivo Gutić također jednu Gospinu sliku, travnički kajmakam Ahmet-beg jedno zvono, Niko Jurkić, djed slikara G. Jurkića, drugo zvono, udovica bana Jelačića misnicu, a književnik Ivan Kukuljević-Sakcinski umjetnički vrijednu baroknu sliku Sv. Petra nepoznatog talijanskog majstora iz 17. stoljeća.
Samo 5 godina poslije osnutka župa se počela dijeliti:
Od dijelova dolačke župe formirano je tijekom 19. stoljeća nekoliko novih, a poslije su se odvajale i otvarale župe slijedećim redom: Ovčarevo 1832., Guča Gora 1840., Bučići 1856., Pećine 1856., Zenica 1858., Vitez 1861., Travnik 1879., Brajkovići 1879., Podkraj 1879., Rankovići 1937., Nova Bila 1973.,Turbe 1977., Novi Travnik Uzašašća Gospodnjeg1983., i Novi Travnik Presvetog Trojstva1998. godine.
1872. – u Dolac su došle sestre Milosrdnice i tu vodile školu sve dok ih komunističke vlasti nisu otjerale 1949.
Franjevci su se u Docu angažirali i u kulturnoj djelatnosti: najprije kod osnivanja Čitaonice u listopadu 1899, a nakon osnutka Tamburaškog zbora, i u izgradnji Hrvatskog doma 1901-02. godine.Crkva ima harmonij i orgulje (10 registara), koje su postavljene 1906. godine, ali su izgrađene ranije. U novije su vrijeme temeljito obnovljene.
Župa Dolac imala je 1877. god. 2.497 vjernika, a 1935. god. 2.500. U 1991. god. ona broji 4.200 vjernika (1974: 3.850). Zbog ratnih stradanja i progona župa danas ima 2.972 vjernika. Župu tvore sljedeća naselja: Dolac, Brizik, Guvna, Nević Polje, Polje, Putičevo, Slimena, Stojkovići i Vilenica. Župna je crkva zbog nespretnih podjela ostala na rubu župnog teritorija.
Sadašnji župni stan izgrađen je 1902. god. po nacrtu upravitelja tvornice šibica u Docu Salomona Alkalaya. Kuća je za drugog svjetskog rata neko vrijeme bila dijelom zaposjednuta. Nakon 1945. god. župniku je preostala samo jedna prostorija u prizemlju, jer su u kuću useljeni stanari. Posljednji su iselili tek 1970. god. Kuća je obnovljena 1971-74. Za vrijeme nedavnoga rata kuća je potpuno uništena, devastirana i potpuno opljačkana. Zadnjih godina djelomično je obnovljena i osposobljena za stanovanje.
1938. sagrađen je Hrvatski dom u Docu koji u proteklom ratu devastiran i srušen i danas temelji „ gledaju odakle se vedri“
1986. sagrađena crkva na Putičevu po nacrtu i projektu fra Bože Borića.
Iz Doca su 3 biskupa : Fra Marijan Marković banjolučki biskup.Umro 1912. u Banjoj Luci. dr. Drago Čelik , banjolučki biskup, umro 1958. u Zagrebu, dr Tomislav Jablanović, poslije smrti nadbiskupa Smiljana Čekade upravitelj Vrhbosanske nadbiskupije do imenovanja novog nadbiskupa.
Uskoro nakon zaposjednuća BiH od strane Austro-Ugarske izgrađen je jedan zvonik, a drugi pod konac osamdesetih ili početkom devedesetih godina 19. st. (Crkva danas ima tri zvona). Početkom 20. stoljeća dograđen je prezbiterij i povećani su prozori na crkvi, što je poboljšalo njezin izgled. Uskoro su postavljeni novi oltari i propovjedaonica što ih je izradio franjevački brat laik Klarenz Hemmerlmayr iz Tirola. U crkvi se nalazi i Put križa od nepoznatog autora iz 18. stoljeća, te nekoliko svetačkih kipova obrtničke proizvodnje.
Župna crkva je obnavljana na prijelazu pedesetih u šezdesete, te u prvoj polovici sedamdesetih godina 20. stoljeća. Oltarsku menzu (drvo) izradio je kipar Zdenko Grgić 1983. god. U zadnjem ratu 1992-95. crkva, koja je u bivšoj Jugoslaviji proglašena Spomenikom kulture , s orguljama muzejske vrijednosti, s vitrajima, oltarima i kompletnim interijerom potpuno je devastirana i uništena s velikim oštećenjima na krovu, stropu i podu. U jesen 1997. započelo se sa njezinom sanacijom. Izmijenjena je cijela drvena konstrukcija krova i postavljen je novi pokrov od obojenog trapeznog aluminija, a ostakljeni su i prozori.
Danas se župa pomalo pomiče prema Novoj Biloj i prema N.Travniku i spaja se s njIma jer je tu najveća koncentracija hrvatskog življa lašvanske doline.
1991. župa je imala 3.300 duša . U ratu 1993. Dolac je jako stradao. Samo je jedna četvrtina župljana ostala u svojim kućama dok su drugi morali otići radi sigurnosti ili su protjerani iz svojih domova. Slika poginulih 112 župljana svake se godine postavlja pred oltar uz godišnjicu stradanja ovoga kraja, 6. lipnja, kada su gotovo svi žitelji Doca protjerani, a crkva je bila značajno oštećena i devastirana. Rat je opustošio župu Dolac, u dobroj mjeri narušio stabilnost župne crkve.

Župa Uznesenja Blažene djevice Marije je glavni zaštitnik župe Dolac, a uz svoj glavni patron slavi se kao drugi patron sveti Anto Padovanski. Uz to u župnoj crkvi u zimskom periodu slavi se i sveti Antun Pustinjak. Ova župa traje već skoro dva stoljeća, naime prošle godine 2017. župa Dolac obilježila je 190 godina svoga postojanja. Uz patron Veliku Gospu u Docu nađe se i do 3-4 tisuće vjernika ponajviše iz lašvanske doline i Srednje Bosne.

U ovoj župi djelovalo je do sada 45 župnika, a od godine 2012. župni pastoral predvode župnik fra Zoran Livančić i župni vikar fra Darijo Džigumović (od 2017.) U prošlosti župe djelovale su sestre Kćeri Božje ljubavi i sestre Milosrdnice koje su imale svoju školu koja im je oduzeta u vrijeme Drugog svjetskog rata. Sakramentalni vjeronauk održava se redovno tj. svake godine za prvopričesnike i za krizmanike.

Danas, na početku 2018. Dolac broji 809 obitelji i 1991-og župljanina. U župnoj crkvi nedjeljom se slavi pučka misa, a svete mise se slave i na dvije filijale: U Nević Polju – sveta misa se slavi u dvorani sportskog centra od rata 1993. g.  i na Putičevu u filijalnoj crkvi posvećenoj Kristovom uskrsnuću. Na tri mise nedjeljom bude u prosjeku oko 550 duša.

U 2017. g kršteno je 26 djece, umrlo je 44, a vjenčano je 14 parova.

Prvopričesnika je bilo 19.

Broj male djece predškolskog rasta: 103

Broj djece u osnovnoj školi: 146

Broj srednjoškolaca: 101

Broj studenata: 87

Broj siromašnih obitelji: 28

U zadnje tri godine na kraju svake godine  umanjen je broj vjernika za oko jednu stotinu. Ovakav trend smanjenog broja vjernika nastao je prije svega zbog odlaska žitelja ovog kraja u zemlje zapadne Evrope što nikako nije toliko rezultat realne potrebe odlaska nego prije svega sveopće kampanje kao i uvećane potrebe radništva u tim zemljama. Ipak, može se reći da je status jednog radnika ili jedne obitelji u prostorima BiH doveden u pitanje, jer im se sve učestalije oduzima osnovno dostojanstvo. To je prije svega zbog načina ophođenja na svim područjima života, po načinu zapošljavanja, liječenja, školstva i mnogih drugih područja života.

Posljedice su očigledne na svim razinama: već se uočava nedostatak nekih zanimanja, starije osobe postaju sve više usamljene, sve je više i praznih obiteljskih kuća, migracije unutar regije mijenjaju mentalitet itd.

Župno pastoralno i ekonomsko vijeće u župi pomaže kroz organizaciju misnih slavlja, patrona, zatim kod organizacije radova, održavanja grobaljskih i filijalnih kapela. Župni viječnici su redovni sudionici sinode koja se upravo odvija u biskupiji. Veoma važnu organizacijsku ulogu imaju i prakaraturi koji svojom marljivošću i sugestijama pozitivno utiču na razvoj župe. Od duhovnih zvanja župa Dolac ima četiri aktivna svećenika i dvije časne sestre. Na svakoj filijali kao i u župnoj crkvi u misnim slavljima aktivno sudjeluju vrijedni čitači kao i ministranti koji također djeluju kako u župnoj crkvi tako i u filijalama. Ministranti se najčešće upisuju ili registriraju u vrijeme prve pričesti, a čitači nakon svete krizme.

Mladi župljani najviše su prisutni u životu župe kroz Framu. Iz godine u godinu trude se trasirati nove putove kroz akcije, posebno na duhovnom i glazbenom području.  Kako se učestalo mijenjaju župni vikari tako i mladi brzo prolaze kroz svoje srednje školstvo, a kada se ta dionica školovanja završi tada odlaze u veće gradove na studije. Ipak svaka generacija mladih donese i razvija svoje vrijednosti. Sadašnju Framu predvodi župni vikar fra Darijo.

U pastoralnom radu fra Zoranu i fra Dariju pomažu vrijedni i aktivni župljani kroz pastoralno i ekonomsko vijeće, zatim veliki župni zbor, mali zbor zlatne harfe, zatim Frama koja broji oko tridesetak članova, članovi trećeg franjevačkog reda, ministranti.

Kao pojedince svakako je važno izdvojiti veoma vrijedne glazbene suradnike: Vlatku Čabro koja je voditeljica Velikog župnog kao i zbora Zlatne harfe, zatim vjeroučitelja Bernarda Herakovića koji glazbeno prati svete mise u župnoj crkvi.

Na filijalama redovito sviraju i predvode liturgijske pjesme Veronika Bavrka, Ivan Kopčalija, Gordana i Ivana Batinić. U vrijeme organiziranja važnijih događaja sudjeluju i profesori glazbe Josip i Darko Dujmušić , Alojz Čakarić, kao i mlađi glazbenici: Marta Glavaš i Margareta Pitić.  U organizaciji molitvenog i crkvenog života posebno se ističu Mirjana Ćurak, Anka Janković, Anđelka Slipac, Marica Kurevija, Ankica Starčević i druge odgovorne osobe. Obiteljske molitve negdje su lagano utihnule, ali ima još uvijek molitveno aktivnih župljana kako u obiteljima tako i u organiziranim molitvenim skupinama.

U župnoj crkvi u Docu svake godine uz blagdan svetog Ante Padovanskog organizira se koncert glazbenika lašvanskog kraja pod nazivom Zvona Doca moga. Ovim koncertom župnik sa suradnicima želi  obnoviti neke stare vrijednosti.  Dolac je kroz svoju bogatu povijest imao značajan broj umjetnika, glazbenika, književnika, fratara i biskupa, kao i drugih osoba u društvenom i vjersko-kulturnom, pa i sportskom ozračju prošlih vremena. Na ovom prostoru bilo  je središte župe Lašva i povijesni samostan koji su svakako ostavili u srcima i dušama ljudi još stvaralačkih tragova.

Današnja generacija koja se nastanila u Docu kao i generacija Dolačana koji su drugdje po svijetu – nose u sebi i oko sebe tihe tonove prastarih događaja, milozvučje  starih crkvenih zvona, molitve i patnje pa i snalaženja dolačkih fratara, zanatlija i uglednika; stihove i misli njegovih književnika iz povijesnih čitaonica, kao i svih drugih vrijednosti našeg podneblja.

Danas župi Dolac pripadaju slijedeća sela:

Gornji Dolac, Dolac Stanica, Vilenica, Guvna, Brizik, Grahovik, Slimena, Stojkovići, Polje, Nević Polje i Putičevo.

U jesen 1997. započelo se sanacijom župne crkve. Izmijenjena je cijela drvena konstrukcija krova i postavljen je novi pokrov od obojenog trapeznog aluminija, a ostakljeni su i prozori. Budući da je narušena stabilnost crkve statičari su projektirali sanaciju temelja ove crkve što je uspješno izvedeno u vrijeme župnikovanja fra Joze Marinčića, aktualnog provincijala Bosne Srebrene.

2013 i 2014., obnavlja se prostor oko župne crkve prema projektu arhitekte Josipa Ledića. Napravljena je nova zgrada, a prostor je uređen i kultiviran. Opremljena je također zgrada pastoralnog centra u kojemu mladi kroz različite aktivnosti organiziraju svoje susrete. U župnoj crkvi kroz zadnju 2017. Godinu uklonjeni su stari prozori i postavljeni novi u koje se postupno ugrađuju i novi vitraji. Tako su na koru crkve već postavljeni vitraji kipara Zdenka Jurišića: Uznesenje BD Marije i Sveti Anto Padovanski. Na koru je također postavljen vitraj akademske slikarice  Sonje Jurišić: Duh Sveti. U svetištu crkve postavljena su dva veća vitraja autora Vlatka Blažanovića: Rođenje Isuovo i Uskrsnuće. Slijedi ugradnja novih vitraja u prostoru crkve, a već su urađene teme autora Zdenka Jurišića: Sveti Franjo Asiški, Sveta Cecilija, Blagovijest i Pieta. Izvedbu i ugradnju vitraja donirali su domaći vjernici, a nadamo se da će se kroz vrijeme naći donatori i za preostale vitraje.

Na sporednu lađu, na zapadnoj strani, pala je granata, probila je krov i strop i tako je otvorila kiši put u crkvu. Na istočnoj strani Romi su skinuli veći dio limenog krova sa sporedne lađe pa je i na toj strani  kisnula. Budući da je tako ranjena stajala  tri godine, počela je tonuti na istočnoj strani. Srećom, na vrijeme je započeta  sanacija. Crkva je potpuno devastirana. Glavni oltar (tirolska škola) je jako oštećen, podnožje mu je prekopano, a sporedna dva oltara su uništena. Uništene su i dvije velike slike na platnu koje su stajale iznad sporednih oltara. Potpuno su uništene orgulje iz 1907.g. Svi  kipovi svetaca su oštećeni, neki više neki manje.

Grobljanske kapelice, iako na samim crtama razdvajanja, nisu porušene, oštećene jesu, ali su preživjele. Župna kuća je potpuno i temeljito opljačkana i iz nje je odneseno sve što se moglo odnijeti. Takvu sudbinu dijelile su i Osnovna škola Sestara Milosrdnica i Hrvatski dom sa Čitaonicom  (koji je  2008. g srušen iz sigurnosnih razloga)

Tijekom tih petnaestak godina u župu se bilo vratilo 1600. vjernika, ali se njihov broj  počeo  ponovo smanjivati. U ovom periodu crkva je sanirana u temeljma i zaustavljeno je njezino tonjenje. Kuća je obnovljena od podruma do tavana. Na filijalnoj crkvi na Putičevu popravljeno je samo ono najpotrebnije, ali još nije izgrađen zvonik.

Interijer crkve : kameni pod, nova vrata, nove klupe, nova kamena menza, unutarnja fasada, ambon, krstionica, podno grijanje i osvjetljenje urađeno je prema  ideji projektanta Škunce iz Zagreba. Svu je obnovu (od 2002-2006) organizirao i vodio fra Jozo Marinčić. Na sporedni oltar postavljen je drveni kip sv. Ante Padovanskog, rad akademskog kipara Zdenka Jurišića iz Doca. Obnovu glavnog oltara u suradnji sa kiparom  Jurišićem izveo je restaurator Frederik Levarda 2007. i 2008. godine. U jednoj donaciji  2004. stigao je i Gospin kip izrađen u drvetu. Novo ozvučenje uradila je firma „Strässer“ iz Njemačke.

Na području župe Dolac, u Putičevu, sagrađena je filijalna crkva sa vjeronaučnom. Ovu crkvu projektirao je fra Božo Borić; a izgrađena 1985-88. godine. Veliki mozaik Uskrsnuća Gospodnjeg, kao i manji Rođenja Isusovog, u crkvi na Putičevu izradio je slikar Milun Garčević 1990. godine. Ni crkva Kristova uskrsnuća nije ostala nepovrijeđena, što je posebno iznenađujuće jer njezino stradanje nije nastalo izravno u ratu. Naime, upravo kada se puk oko ove filijale počeo vračati u svoje obiteljske kuće jedne noći u ožujku 1997.,uz snažnu ekslploziju,u cijelosti je srušen crkveni zvonik.

Međutim, snaga vjere i ljubavi obnovila je ovu filijalnu crkvu novim zvonikom i portalom na kojemu ponosno stoji natpis: Mir vama, aleluja. Obnovom je zahvaćen i širi prostor, uređuje se i obnavlja uz sve druge poteškoće. U vrijeme blagoslova novog zvonika i portala biskup fra Marko Semren lijepo je nazvao ovo mjesto Svetom gorom vidjevši ljepotu obnovljenog prostora sa novim portalom i zvonikom na Putičevu. U spomen na dan blagoslova novog zvonika svake godine prigodno se održi glazbeni koncert na platou ispred crkve u Putičevu.

Kapela u Nević Polju danas se tretira kao filijala jer je ona bila jedino utočište u župi u vrijeme rata koje je bilo na slobodnom teritoriju župe. Kapela je posvećena Presvetom srcu Isusovu.

Osim već spomenutih radova na obnovi, u zadnjih pet godina u smislu izgradnje ili restauracije objekata urađeno je slijedeće:
Restaurirana je kapela u Slimenima i groblje koje je staro svojih 200 godina.

U pripremi je monografija u povodu dvije stotine opstojnosti groblja u Slimenima.

Iz temelja je obnovljena kapela na Vilenici.
Urađena je nova kapela na groblju Brizik po ideji Zdenka Jurišića.

Projekte obnove svih kapela uradio je arhitekta Josip Ledić sa suradnicima, a organizator obnove je aktualni župni fra Zoran Livančić.

2017. godine u župnoj crkvi predstavljena je maketa starog Gornjeg Doca što ju je izradio Dolačanin Matija Mladinović. Maketu je naručio i dolačkoj župi poklonio Dolačanin Ivan Zec. Maketa je privukla pažnju mnogih vjernika koji su na njoj pokazivali svoja sjećanja na stare kuće i staze.

Zlata Bartl (1920-2008) 1959. Godine hrvatsku i svjetsku javnost iznenadila je proizvodom Vegetom što će kasnije postati jedno od glavnih začinskih jela u širem području. Zbog toga su Zlatu nazvali Teta Vegeta. Teta Vegeta rodom je iz Doca, školovala se u Sarajevu, a najveći dio svog života i rada provela je u Republici Hrvatskoj.